Sudjelovanje na logoru Muda Labudova
Jama Muda Labudova duboka je -680m i zasad je sedma jama po dubini u Hrvatskoj, nalazi se na Crnopcu, Južni Velebit, tehnički zahtjevni speleološki objekt rekli bi špiljari Sportska jama. Speleološki odsjek Željezničar (SOŽ) organizirao je Logor Muda Labudova na kojem je sudjelovao i jedan član SO Liburnije.
Piše: Bartol Bobić
Petak 29.07.2016 popodne, krenuo sam iz Zadra u Gračac gdje sam se našao sa Hanžekom (SOŽ). Auto smo ostavili na prvom parkingu na Crnopcu i pješke nastavljamo prema logoru na Jami Vjetrova gdje smo stigli oko 22:00 sata. Raspakirali smo se, nešto pojeli i zaspali uz vatru. Bude nas ostali sudionici logora koji su kasnili zbog gužve u prometu.
Subota 30.07.2016. buđenje kavica, doručak, izvlačenje vode iz Jame Vjetrova, planiranje, druženje… Oko 13:00 sati Petra, Dado, Ros i ja krećemo na jamu Muda Labudova do koje ima nekih 40 minuta pješke po stazi poznatoj samo onima koji su je već prošli. Oko 14:30 u jamu ulazimo Dado i ja zatim Petra i Ros. U jami se susrećemo sa dosta meandara, penjova i suženja od kojih je naj… Kosa ploča s kojom ću se malo više podružiti na povratku L. Pred bivkom 1 prelazimo prečnicu koja nam se i nije baš svidjela i dolazimo do bivka 1 na -300m oko 17:00 sati. Bacamo se odmah na posao, Petra i Ros postavljanju novu liniju na početku prečnice kako bi istu zaobišli jer smo zaključili da ista nema smisla. Dado i ja odlazimo po vodu nekih 100 m od bivka kroz meandar za koji smo zaključili da bi isto trebalo osigurati. Vračamo se u bivak i kuhamo paštu, miris hrane prekida Petru i Rosa u poslu te se svi ponovno nalazimo u bivku. Ručamo, kratko odmaramo i krećemo dalje, Ros i Petra nastavljaju gdje su stali, a Dado i ja odlazimo u smjeru Kite Gaćešine naći upitnik koji planiramo raditi. Malo kasnije se uz topli čaj dogovaramo da Petra i Ros riješe upitnik prema Kiti Gaćešinoj, crtaju istoga, ja rasprema prečnicu i vraćam se novo postavljenom linijom nazad u bivak. Sa kuhanom juhom odlazimo u bivak, jedemo družimo se i odlazimo na spavanje. Nitko ne hrče, nitko se ne okreće, spavamo kao bebice J
Nedjelja 31.07.2016. budimo se oko 9 sati, doručkujemo, idemo po vodu, spremamo bivak, opremu i oko 11 sati krećemo prema vani. Prvi kreču Dado i Petra te nam brzo bježe, zatim Ros i ja. Eto nas na Kosoj ploči koju su svi spominjali, neki sa smiješkom a neki sa čudnim izrazom lica kasnije mi je bilo jasno zašto. Ulazim najprije na leđima pa se na sredini nekako uspijevam okrenuti na trbuh bacam zadnji pogled na smjer u kojem trebam ići jer kasnije neću moči podići glavu od suženje, napredujem centimetar po centimetar i nakon nekih 10 minuta napokon izlazim, ajme. Prati me Ros njemu ovo nije prvi put pa prolazi bez poteškoća. Dalje idu sve kombinacije spuštanja, meandra, blata, prečnica, kosina i napokon vertikale. Na vrhu vertikale prije Rostfrei meandra susrećem i upoznajem Pješaka i Tina koji čekaju Rosa i mene, 20 m više nailazim na Brata koji mi daje savjete kako proći zadnje suženje. Dedam (penjem) zadnjih cca 70m i izlazim oko 15:30 sati. Na ulazu dva člana SOŽa čekaju da uđu.Dado i Peta odlaze prema logoru a kratko iznjih Ros i ja. U logoru brzinski prepričavamo doživljaje, brzo se pakiramo jer nas čeka dugi put kući.Uz miris gulaša koji bi trebao uskoro biti gotov napuštamo logor.