Izvještaj sa izleta na Bjelašnicu i Visočicu
Piše: Andra Musulin
5.10.2018. u 18:30 se kvantitativno mala ali kvalitativno osebujna grupa planinara uputila prema bosansko-hercegovačkoj granici sa željom kratkotrajnog bijega kroz produženi vikend. Pomalo umorni od radnog tjedna, ali ugodno rašireni preko viška sjedala, prošli smo šestipo-satni put do našeg smještaja, planinarskog doma Bijele Vode na Babinom Dolu na Bjelašnici. Tamo smo unatoč kasnoj uri izuzetno ugodno dočekani te su nas tijekom cijelog vikenda tetošila čak tri domaća gospodina na čelu s domarom Antom. Dok se većina uputila na spavanje odmah po dolasku, dio ekipe se odlučio za razmjenu iskustava, viceva i planinarskih anegdota do ranih jutarnjih sati. Neki su ipak hrabriji od drugih.
Za prvi aktivni dan je buđenje počelo u 8h i potaknuto je mirisom kave, domaćeg čaja i svježe kuhanih hrenovki. Nakon sto su pristigli svi vodiči, polako smo se spremili i krenuli na uspon. Predivan krajolik, pogled na brojne planine i njihove vrhove, širok raspon znanja i zanimljivih informacija koje smo dobili od naših vodiča te izmjena gastronomskih dobara s kilometarskim pogledom skoro su zasjenila kalvariju strmog uspona na sam vrh Bjelašnice(2067m). Na vrhu je uslijedilo slikanje uz Velebita dostojan vjetar te zaslužena gozba. Silazak je prošao tzv. Josipovom stazom te je vodio kroz prekrasnu jesensku paletu šarenih stabala sve do skloništa zvanog Bivak gdje smo se nakratko sklonili od kiše. Probivši se kroz sumu stigli smo u (kako se zove mjesto) te okrunili izlet pivom/kavom/vrućom čokoladom(haters gonna hate) te se uputili nazad u dom na večeru.
Nastavak večeri ostaje između nas, roštilja i grana koje su je preživjele.
Novi dan, novi vodič, ovaj puta samo jedan (navodno tamo negdje postoje ljudi koji građanske dužnosti shvaćaju ozbiljno). Nakon doručka smo se pozdravili s našim domaćinima te ih ovim putem još jednom moram pohvaliti za izuzetno gostoprimstvo. Za drugi dan cilj je bio osvajanje Visočice. Prvotni plan smo morali zbog vremenskih nepogoda izmijeniti, sto se pokazalo kao dobra odluka(bravo za našeg vodica Nedima). Imali smo priliku uživati u prekrasnom krajoliku i LOTR vrijednim prizorima te izmjenjivati mandarine i slaninu na 1808m visokom vrhu Drvstva, s pogledom prema kanjonu Rakitnice. Punih trbuha smo se uputili prema selu Tušila gdje smo ostavili vozača te završili /kavom/čajem. Potom je slijedila vožnja u Sarajevo i nas misteriozni Google-u nepoznat smještaj. Smještaj je ispao odličan, hrana je bila ukusna, palačinke bogate čokoladom a izlazak skroman i pristojan, bas poput nas.
Zadnji dan smo proveli u obilasku Sarajeva, točnije Baščaršije, gdje smo se družili I nešto naučili od našeg domaćina Huseina. Suveniri, hrana i slastičarne dokle ti pogled seže, nama je bilo vise nego dovoljno. U 14:30 svi smo bili u kombiju spremni za povratak. Oko 22h, puni lijepih dojmova i ćevapa, spremni za planiranje povratka i potiskujući realnost radnog utorka, stigli smo natrag u nas Zadar.
Na kraju smo bili složni u tome da se opet moramo vratiti u Bosnu što prije, jer je zov njenih planina naprosto neodoljiv.
Velika zahvala Stanici planinarskih vodiča Sarajevo na čelu s pročelnikom Nedimom Nalom.
Posebna zahvala našem prijatelju I domaćinu Huseinu Šabiću na trudu I gostoprimstvu, I obećavamo da ćemo kolega iz Sarajeva prvom prilikom uzvratiti jednim pozivom na Velebit.
