SPELEOLOŠKI ODSJEK LIBURNIJA

Planinarsko turističko društvo «Liburnija» osnovano je 24. srpnja 1899. godine na inicijativu kotarskog poglavara Lavoslava Golfa, koji je bio i prvi potpredsjednik društva. Predsjednik je bio Alfred knez Borelli. Godinu dana kasnije pri društvu je osnovana i speleološka sekcija pri PTD Liburnija, kada je istražena i fotografski snimljena špilja Strašna peć na Dugom otoku. Osnovni zadatak SO Liburnije je istraživanje podzemnih krških fenomena (špilja, jama i kaverni) na području Zadarske županije, pa i šire. Članovi SO Liburnije također rade i na edukaciji i popularizaciji šire javnosti o speleologiji, kao i na vođenju godišnje speleološke škole. Članovi Odsjeka aktivno sudjeluju u logorima i ekspedicijama na području Repbulike Hrvatske, kao i na međunarodnim expedicijama u susjednim zemljama. Od 2016. pročelnik Speleološkog odsjeka Liburnija je Dino Taras.  (kontakt: 098549516)

Ekspedicija Sjeverni Velebit - Jama Slovačka

Ekspedicija Sjeverni Velebit 2016. organizirao je SO Velebit sa ciljem nastavka istraživanja u Slovačkoj jami, kao i nastavka rekognosciranja okolnog terena i istraživanja brojnih manjih objekata na području Hajdučkih i Rožanskih kukova.

Piše: Fran Domazetović

 Ekspedicija je započela 23.07.2016. godine i trajala je do 07.08.2016. Glavni kamp bio je smješten na rubu Velikog Lubenovca, oko 1 h hoda od ulaza u Slovačku jamu. Većina istraživanja na ekspediciji je bila koncentrirana na samu Slovačku jamu, gdje se istraživao kanal Žumpa (Kenjara), čije je istraživanje započeto još prošle godine. Kanal Žumpa istražen je do dubine ispod 900 m gdje je postao preuzak za daljnje napredovanje, ali zbog znatnog strujanja zraka odlučilo se nastaviti miniranjem. Nakon neuspjelog pokušaja dogovora za masovniji odlazak na ekspediciju, Ivan V. i ja smo uspjeli iskombinirati slobodnih tjedan dana za odlazak na ekspediciju. 01.08.2016. – Ponedjeljak Iako smo se Ivan i ja dogovorili da startamo prema Sjevernom Velebitu odmah u ponedjeljak ujutro, kako to kod nas gotovo uvijek bude, krenuli smo tek oko 13 h. Lagano vozimo uz priču prema Gospiću gdje smo se dogovorili da ćemo pokupiti Žudanu Đokić (Žu), iz beogradskog speleološkog kluba, koja je trebala prijevoz prema kampu na Velikom Lubenovcu. Nakon što sa zakašnjenjem kupimo Žu u Gospiću, odlazimo na brzinsko piče u Highlander. Na Veliki Lubenovac dolazimo oko 18:00 h i nakon obilaska ekipe koja je bila na kamp se smještamo. Ubrzo pada dogovor za sljedeći dan, odlučeno je da za početak Ivan i ja idemo sa 3 člana SO Velebit raspremiti jamu Avatar (-160 m). Nakon par čaša cedevite, odlazimo na spavanje. 2.08.2016. – Utorak Nakon vojnički discipliniranog doručka točno u 08:00 h, skupljamo opremu i odlazimo na jamu Avatar. Jama se nalazi na oko 45 minuta hoda od kampa, nedaleko od Malog kuka. Ulazna vertikala je velika prostrana pukotina dubine oko 80 m, koja završava sa policom s koje nakon suženja odmah počinje druga vertikala od 80 m. Odlučeno je da ćemo Ivan i ja raspremiti jamu, zbog čega ulazimo posljednji. Na putu prema dnu neki su imali manjih poteškoća u suženju, jer im se pljoska u korduri uporno odbijala provući kroz suženje. Nakon svladavanja problema s pljoskom spuštamo se na dno jame Avatar. Pri izlasku raspremamo ulaznu vertikalu u jamu, dok je drugi dio jame ostavljen postavljen, jer će se istraživanja nastaviti miniranjem na dnu jame.Nakon jame Avatar odlazimo istražiti jamu Na Rovaši, koja se nalazi u blizini jame Avatar. Ivan se javlja za postavljanje jame, pa kako nismo nosili bušilicu spita ulazno sidrište i spušta se u jamu. Valja napomenuti da je ovo Ivanu prva jama koju je samostalno postavio i prva jama u koju se prvi spustio. Jama Na Rovaši nažalost staje na 16 m, što nas je podsjetilo na naše jametine sa Bijelih Kuca. Nažalost, još dok smo bili na jami Na Rovaši smo primjetili helikopter kako kruži iznad nas, zbog čega smo naslutili da se nešto događa. Odlučili smo se vratiti u kamp, u koji stižemo oko 20:00 h. Ubrzo nakon povratka u kamp saznajemo da se jedan naš kolega ozljedio nedaleko od ulaza u Slovačku jamu. Kako nismo znali koliko su ozbiljne ozljede, niti da li će ga helikopter uspjeti na vrijeme pokupiti, spremamo se za zemaljski transport. Na sreću unesrećeni je sa zadnjim zrakama sunca uspješno lociran i skupljen, nakon čega pomažemo u prebacivanju unesrećenog u helikopter na Velikom lubenovcu. 03.08.2016. – Srijeda Kako je većina ekipe na kampu već dežurala, Ivana i mene je dopala dužnost da srijedu dežuramo u kampu. Dan provodimo prikupljajući drvo, dežurajući na speleofonu i kuhajući za kamp. Za vrijeme dana u jamu Slovačku jamu ulaze dvije posljednje dubinske ekipe, jedna je otišla prema dnu Žumpe na - 900 m minirati, a druga raspremiti Fifi meandar na -650 m. Navečer opet cedevita party. 04.08.2016. – Četvrtak Prvotni plan za četvrtak bio je da Ivan i ja odemo sa još 4 člana SO Velebita istražiti nove tri jame u blizini Malog kuka. Ipak, dok smo se spremali za odlazak u istraživanje dobivamo informaciju da sljedeći dan u popodnevnim satima dolazi veliko nevrijeme, zbog čega treba hitno prekinuti sva istraživanja u Slovačkoj jami. Iako sam trebao u petak sa još dva člana SO Velebita ići raspremati bivak u Slovačkoj jami, odlučeno je da zbog loše vremenske prognoze to treba napraviti što prije. Istovremeno su i ekipe koje su već bile u Slovačkoj jami došle natrag na bivak te su se odmarale za izlazak. U samom kampu ne ostaje mnogo posla, pa Ivan odlazi s ostatkom ekipe na uspon na Veliki Kozjak. Oko 13 h Anja, Litra i ja krećemo prema Slovačkoj jami, a u jamu ulazimo u 14:15. Nakon špiljskog ulaza i par kraćih skokova, brzo smo u 50 metarskom prevjesu, koji vodi u dvoranicu iza koje počinje uski dio jame. Bez transportnih prolazimo bez većih problema prolazimo suženja, nakon kojih dolazimo do velike 150 m vertikale. Ljepota Slovačke jame je u brojnim policama, koje omogućuju kraći odmor. Ipak, zbog kombinacije suženja, prevjesa i brojnih natega jama je prava sportska, za svakog po nešto !!! Za oko 1 h i 40 minuta (oko 16:00 h)dolazimo na bivak, na kojemu nakon kraće okrijepe počinjemo pakirati stvari. U 18:15 h Anja, Litra, Edo i ja, svatko sa po dvije transportne vreće opreme počinjemo sa izlaskom prema van. Na povratku stajem svakih nekoliko sidrišta, kako bi vratio neposlušnu vreću za spavanje u transportnu, iz koje je uporno ispadala van. Za oko sat i pol dolazimo natrag do suženja (na oko -100 m), kroz koja smo se Anja i ja dogovorili da ćemo si dodavati transportne. Na svakom suženju Anja bi se brzo provukla, postavila koloturicu sa zamkom, dok bi se ja popeo do suženja i dodavao joj transportne.Na ovaj naćin proletili smo rkoz suženja bez većih problema i zastajanja. Pred izlazom smorio nas je još jedino 50 metarski prevjes, ali i velika, strma ponikva iz koje se treba izvući nakon izlaska iz jame. Oko 10 h izlazimo iz jame, a oko 11 h smo u kampu, gdje je atmosfera već bila na nivou. 05.08.2016. – Petak provodimo u odmoru, dotezanju šatora prije anjavljenog nevremena, prepričavanju dogodovština s kampa i pranju opreme na Štirovači. Također, u petak ujutro s malog kampa dolazi naš Filip Bach, koji odlazi raspremiti ulazni dio Slovačke. Navečer nam se pridružuju na kampu i Krešo i Jela, tako da smo do kraja dana postali drugi najbrojniji sp. odsjek na kampu. 06.08.2016. – Subota najavljeno nevrijeme nas je na kraju samo okrznulo, ali kako je već sva oprema bila manje-više spremljena i nitko nije išao na teren, odlučujemo se spakirati i vratiti u Zadar. Oko podne krećemo prema Zadru, nakon opraštanja sa ekipom na kampu.

Građeno na HTML5 i CSS3 | Copyright © 2013 PD Paklenica  |   izrada: www.meridies.hr