OPŠ 2019: 3. vikend "Orijentacija"
Piše: Hrvoje Marin
„Sve u životu je "velika nužda", osim "male nužde". A i "mala nužda" na Južnom Velebitu uz buru je isto "velika nužda". –
Mao Ce-Tung
Izlet je već tradicionalno započeo okupljanjem ispred Interspara. Nakon prebrojavanja i raspoređivanja po autima započeli smo putovanje. Cilj puta je bilo Veliko Rujno, odakle je plan bio pješačiti da Zavrata. Kako bi se došlo do Velikog Rujna potrebno je velik dio uspona proći autima. Usponi, čini se nisu samo problematični u pješačenju, već i u vožnji pa se jedan auto „zadihao“ te je, suprotno planinarskoj etici, ostavljen sam na nižim nadmorskim visinama.
Kada smo stigli na Veliko Rujno dočekali su nas iznenađujuće hladni vremenski uvjeti. Susjedni obronci bili su prošarani snijegom kojeg je bura nosila pojačavajući osjećaj hladnoće koji nas je zatekao. Situacija nije bila idealna, no nakon utopljavanja dodatnim slojevima odjeće, spremno smo se zaputili prema Zavratu. Pješačeći smo mogli svjedočiti dvama licima bure. Jedno lice bure su bili predivne nepomične kape oblaka koje nastaju kao posljedica strujanja bure na vrhovima kojima smo bili okruženi.
Drugo lice bure su bili stalni udari koji su usporavali naše napredovanje put Zavrata. Nakon malo više od sat vremena pješačenja došli smo do skloništa Zavrat. Kada smo došli do Zavrata već smo osjetili kako se vremenske prilike mijenjaju i sunce nam je počelo pružati malo topline. Na Zavratu smo se raspakirali, podignuli šatore te pojeli nešto. Dok se grupa raspakiravala, vodiči su postavljali orijentacijsku stazu koju je bilo potrebno proći koristeći se znanjima koja smo stekli na prethodnim predavanjima.
Nakon što je orijentacijska staza bila postavljena, vodiči su nas podijelili u grupe. Svaka grupa je dobila papir na kojima su bile definirane točke staze do kojih je trebalo doći prema azimutima i udaljenostima. Grupe su startale na stazu uz vremenski razmak od 15 minuta. Uz različitu dinamiku grupe su pokušavale pronaći točke, neki malo više uspješno, neki malo manje. U konačnici su samo dvije grupe uspjele pronaći sve ucrtane točke. Grupa Sušene marelice je u najkraćem vremenu pronašla sve točke pa su i proglašeni pobjednicima tog malog orijentacijskog natjecanja.
Nakon dodjele nagrada sudionicima, počele su pripreme za večeru uz lagano loženje vatre. Za pripremu roštilja su bili zaduženi Hrvoje i Lovre, koji su uz pomoć Bobe vrijedno ispekli velike količine mesa. Budući da je sa sutonom, došla i hladnoća naložili smo još jednu vatru kako bi se lakše ugrijali. Kada smo se okupili oko vatre kontemplirali smo o oceanografiji, malom ribarstvu u Hrvatskoj, dokumentarnoj seriji o hrvatskim Banovina, navigaciji pomoću zvijezda te karijernim problemima mladih botaničara. Večer je bila sasvim mirna i ugodna, u granicama dobrog ukusa. Kada smo se svi malo našalili, bilo je vrijeme za počinak.
Buđenje se ujutro odvijalo po vlastitim preferencijama. Laganim tempom smo odradili ustajanje, spremanje i doručak. Nakon odrađenih priprema, laganim tempom smo krenuli za Veliko Rujno. Na povratku su bili puno bolje vremenske prilike nego na dolasku stoga smo bezbrižnije mogli uživati u krajolicima koji su nas okruživali. Nakon što smo završili izlet, svi smo se okupili u Dinka na šalici razgovora i malo šale, jer malo šale nikad dosta.
