13 veličanstvenih u pohodu na Treskavicu (2088 mnv)
Napisala Marija Zubčić
Još u mjesecu rujnu od 23. - 25. 9. 2022. dogodio se pohod 13 veličanstvenih na Treskavicu, ali zbog dojmova, užitaka, trenutaka i spontanosti priča nastaje tek sada.
Slika 1. 13 Veličanstvenih
Treskavica ( Vrh Mala ćaba) ne bi bila osvojena da nije posebnih vodiča SPV Sarajevo Hasna, Nedim i Admir, velika im hvala na strpljenu, gostoljubljivosti i izazovu da 13 Veličanstvenih prošetaju tom divnom Treskavicom.
HVALA SPV SARAJEVO!
Slika 2. Naši vodiči(Nedim i Admir)
Treskavica je planina u centralnoj Bosni i Hercegovini, koja se svojim južnim obroncima, kod Kalinovika, spušta u Hercegovinu. Uzvišenjem Hojta vezana je na zapadu s Bjelašnicom. Na zapadu je i Visočica od koje je dijeli rijeka Ljuta. Od Sarajeva je udaljena oko 30 km. Pripada lancu dinarskih planina. Dobila je ime po čestim manjim zemljotresima. Treskavica se može podijeliti na dva dijela. Sjeverni dio se naziva Bosanska ili Trnovska Treskavica, južni dio Hercegovačka, Humska ili Kalinovačka.
Najviši vrh Treskavice iznosi 2.088 metara nadmorske visine i karakterističan je po tome što ga planinari zovu trima različitim imenima. Za jedne je on Paklijaš, za druge Đokin toranj, a za treće Mala ćaba. Naziv Paklijaš odnosi se na područje malo južnije od vrha koje je dobilo ime zbog nepristupačnosti i surovosti terena. Naziv Đokin toranj je po metalnom objektu koji je tu bio izgrađen kao sklonište, a koji se veže za arhitektu, planinara, po imenu Đoka, koji je dao ideju za gradnju tog objekt. Danas od objekta ostala su samo metalna vrata što se mogu vidjeti na vrhu. Objekt nije izdržao ratne i meteorološke uvjete. Ime Mala ćaba, je povijesno. To je stari naziv za vrh koji mještani iz sela u podnožju Treskavice od davnina koriste a vezan je za posjećivanje vrhova u određenom danu u godini iz religijskih razloga.
A sada naša priča....
Neobičan, a na kraju se pokazalo izvrstan sastav zadivio je i sam sebe tako da niti dan danas nismo svjesni kako nam je bilo dobro.
Između nas se krila veličina i kvaliteta ljudi,divili smo se svakoj spontanosti, a lepršavi poput ptica, s osmjehom na licu otišli kući svjesni na koji i kakav način smo obogaćeni.
Sastav poput Ive, Danijela, Anamarije, Damira, Sandre, Jose, Lovorke, Maje, Marine, Martine, Silvija, Suzane i moje malenkosti malo koga može ostaviti ravnodušnim.
Naš put i druženje starta u rano jutro, petak 23.9. u Biogradu. Kavica, čaj i ćakula je pala, podijelile se dvije ekipe, uskočili u kombi, punog osmjeha, boreći se za riječi krenuli smo na naš put.
Slika 3. Kavica u Biogradu
Prva stanka Modro jezero uz obavezno fotografiranje i guštanje na suncu da se napune baterije.
Područje Geoparka Biokovo-Imotska jezera prostor je od iznimne kulturne baštine, bogatog povijesnog naslijeđa i prirodne vrijednosti koja obuhvaća veliku raznolikost staništa, vrsta biljaka i životinja, ali isto tako i geološku raznolikost zastupljenu u brojnim geološkim tvorevinama nastalim u različitim razdobljima prošlosti zemlje. Upravo taj veliki potencijal ovog područja je razlog zašto Geopark Biokovo-Imotska jezera postaje treći UNESCO-ov Geopark u Republici Hrvatskoj. Priroda je ovdje obilato podijelila svoje darove kao očiti dokaz Božjeg nauma da ljepote beskrajnog svijeta ponegdje učini čudesnima. Nađete li se na proputovanju Dalmatinskom zagorom, ne propustite posjetiti prirodne fenomene o kojima priča cijeli svijet.
Slika 4. Modro jezero
Slika 5. Presušeno Modro jezero
Nakon toga put nas vodi u Hajdučke Vrleti na slasan i ukusan ručak, uživanje u pogledu krajolika, praćenje sunčeve topline i plavih obala koji su cijelo vrijeme bili naši suputnici.
Slika 6. Hajdučke vrleti
Uz kraću stanku u Sarajevu da pokupimo naše domaćine, divnu Hasnu krećemo put Rakitnice.
Slika 7. Divna Hasna
Po dolasku u dom nas čekaju domaćini širokog osmjeha, razigranih riječi, fine tople večere i ugodnog ambijenta. Čovjek bi rekao hotel „delux“ kategorije.
Slika 8. Domaćin širokog osmjeha
Slika 9. Hotel „delux“ kategorije
Dan 2. započeo je ranim buđenje, magla nas je škakljala po licu i mamila buđenje da naš uspon bude što lakši.
Slika 10. Ljepota jutra
Svaki napor izazvan usponom umirio je pogled i krajolik koji nam se pružao, uz predivne poglede na jezero i guštanje kod planinarskog doma. Slike govore više od riječi...
Slika 11. Divna priroda
Slika 12. Osvojen vrh Mala ćaba
Slika 13. Vrh Mala ćaba
Slika 14.Uživanje
Slika 15.Divota
Povratak je možda bio i izazovniji ali dolaskom u Sarajevo i smještajem u hotel, uz toplu kupku vratilo se oduševljenje, snaga i večer se nastavlja u divnom Sarajevu, koje nudi čaroliju i priču kao iz bajke. Naravno, pala je i večera i molim vas pogodite koja???? Ne treba objašnjavati, Sarajevski ćevapi. Uz poteškoće i vrludanje ulicama, pronašli smo našu pivnicu, smještaj uz klavir i guštanje uz pivicu.
Slika 16. Pivnica
Slika 17. Sarajevo ljubavi moja
Nedjelja je provedena na Baščaršiji i svatko je za sebe pronašao kutak i duh Sarajeva, da ponese uspomene, opusti se i napunjenih baterija ide kući.
Slika 18. Sarajevo
Slika 19. Sarajevo
Na povratku smo tražili restoran za pauzu, a slučajno stali u Grill Mašić. Top destinacija, top hrana, ugodni domaćini i obećali smo opet doći.
Slika 20. Grill Mašić
Rastanak je teško pao, uz dogovore da ova grupa zaslužuje ponovni susret.
Iva i Danijel nisu krili oduševljenje da je njihova ekipa zadivila, a kako i ne bi pored ovakvih vodiča.
Slika 21. Najbolji vodiči
Na kraju, ova priča je morala malo odležati u naftalinu, jer ona to zaslužuje...
