OPŠ 2017/5

Piše: Lana Volarević, Ivana Dobrović

Svakih sedam sunčevih mjena (čitaj dana) naši junaci iznova kreću u nepoznato i savladavaju nove izazove drevnog puta dozrijevanja mladih planinara (čitaj opće planinarske škole). Nakon četiri velika izazova (čitaj vikenda) broj odvažnih junaka drastično se smanjio. Neke je ugrizla promaja, neke su napali zlobni grčevi, nekima se pokvareni živac zapetljao u leđima, neki su dobili krila ža život (čitaj trčali Wings for life), a neki su zaklon od bure potražili u Hospitalisu (Mišlove vrati se, skuvat ćemo ti paštašutu). Preostalih dvadesetak hrabrih i odvažnih u cik zore (čitaj oko 8 ) okupilo se ispred velikog dvorca konzumerizma (čitaj Interspar) kako bi skupno krenuli u lov (čitaj kupnju) na svježe meso koje će u sumrak žrtvovati bogu hedonizma (čitaj pojesti) nakon uspješno savladanih izazova koje su mudra Natalija (čitaj Emilija) i Gorski čuvari pripremili za njih.S mesom na leđima, čeličnom voljom i hrabrim srcima uputili su se preko sedam brda i dolina, put Baških Oštarija, nedaleko od Dabarskih vrhova koje su osvojili u prethodnom izazovu. Put ih je vodio krivudavim brdima, a društvo im pravile note sa magičnog diska (čitaj CD-a). Izmoreni od naporne šetnje (čitaj vožnje). okrijepu su našli kod Vile Velebita, čuvarice čarobnog bilja (čitaj travarice) i Velebitskog eliksira (čitaj Velebitsko pivo). Malo su odahnuli, okrijepili se svemoćnom Slan’nom i hrabro krenuli dalje u Plan’nu. Put ih je vodio kroz svakolike krajolike, kroz Strašne šume i Ohole stijene, kroz Blatnjave puteljke i Burevite vrhove, sve do Vježbeničke doline. Tamo su ih Gorski čuvari podučili kako konopom osiguravati sebe i druge, spuštati se niz nesigurne kosine kako bi pomogli ozlijeđenima i kako im pružiti prvu pomoć ukoliko nekom (nedaj bože) baš njihova pomoć zatreba. Okovani ledom svadavali su sve postavljene prepreke i upijali svaku Franimirovu riječ, ni ne znajući da se Bartolomej iskrao i da im sprema poseban izazov. Sretni dobro odrađenim poslom krenuli su nazad Vili Velebita u mislima već spremni za Goolash, bogu hedonizma najdražu žrtvu. No na putu su zatekli iznaneđenje.

Bartolomejeva naprtnjača ležala je sama uz cestu, a njemu ni traga ni glasa. Bez razmišljanja krenuli su u potragu niz skliske puteljke, spuštajući se Opakom šumom i ubrzo naišli na prvi trag koji će ih dovesti do rješenja zagonetke. Maramice Intimo potvrdile su prvotne sumnje. Bartolomej se ozljedio obavljajući ono najnužnije, ono što i car obavlja sam. Pronašli su ga podno brda glavom u Ljutom Ketchapu i (lažno) slomljene ruke. Brzo su se sabrali, pozvali u pomoć ostale Gorske čuvare i krenuli u misiju spašavanja začaranog (čitaj lažno pijanog) Bartolomeja. Napetost je rasla svakom sekundom, a Goolash je i dalje bio glavna misao u glavama naših junaka. Zahvaljujući zajedničkim snagama izvukli su Bartolomeja iz nevolje i vratili mu njegove maramice Intimo . Ipak su one najbolji drugar svake pukotine i neizostavni dio opreme svakog pravog drevnog planinara. Uspješno obavljene zadatke naši junaci odlučili su proslaviti u tri različite dimenzije: dimenziji Goolasha u Staroj kuhinji, dimanziji Karaoka u Zagrijanoj peći i dimenziji Loodog plesa u koju ih je poveo Dalibor Preskakač Reda I. Sve tri dimenzije mješale su se poput zrnaca pijeska u pješčanom satu ubrzavajući vrijeme do nove zore i novog dana. Detalje večeri pojela je Autocenzura koja je napala Malog pisca koji Ćići i slomila mu pero u vrtlogu kojim je putovao kroz redove teksta. S novim danom naši hrabri junaci spremno (čitaj pospano) su krenuli u svladavanje novih vještina “Kako ukrotiti konop” , “U potrazi za azimutom” i “Gdje mi je kontra” dok ih Hladna kiša nije potjerala u sklonište njihove Vile.
Sklonište im je pružilo toplinu i okupalo ih u smijehu i šali (na Karlov račun) dok nije kucnuo zloba čas rastanka. S tugom u srcima iznova su napunili svoje teške naprtnjače i ljubavlju za njih vezali nove uspomene. Do sljedećeg izazova zapamtite samo jedno, svakom planinaru znanje vrijedno: Maramice Intimo vaš su spas, uvijek neka budu tu uz vas!

A sad izvještaj :)

U subotu ujutro (peti vikend) krenulo se za Baške Oštarije. U autu, na putu do tamo uvijek ima netko nešto za ispričati, obavijestiti sa nekim novim informacijama tako da se čovjek jednostavno ne uspije još malo naspavatiJ. Tako je počelo…

I evo nas na Baškim Oštarijama ispred planinarske kuće u kojoj ćemo spavati i domaćice Dijane koja nas je dočekala sa osmijehom. Kad smo ušli unutra ostaviti stvari, bili smo oduševljeni jer nakon šatora ovo je bio „deluxe“. Kreveti sa posteljinom, kuhinja, wc…ma ne možete vjerovati kako čovjeku malo treba.

Ovaj tjedan je bio u znaku zaštite i spašavanja, tako da su sa nama osim naše Emilije, bili još i Frane, koji je držao predavanje prve pomoći te Bartol, njega smo upoznali u četvrtak.

Naravno, nema odmaranja već se odmah kreće u đir gdje će nam još usput pokazati i reći nešto više o spašavanju. Predivan dan, sunce, još ljepši krajolik. Krenemo mi romantičnim puteljkom do neke destinacije koju predvodi Emilija. Opet ćakula, šala..svi zadovoljni do trenutka gdje skrećemo za Ljubičko brdo…uspon koji nismo očekivali. Hajde, bar nemamo ranac, uzdišemo…vučemo se, kako tko, ali svi stižemo na vrh.

S vrha se proteže pogled gdje možeš umrijeti sa osmijehom. Tu se svi izvalimo na livadu i uživamo u zrakama sunca i ljepoti koja nas okružuje. Ej što volim ovu planinarsku školu…međutim, idemo dalje... da naravno, grupna fotka na vrhu iz više kutova, ala brate pozera ;).

Sad počinju grebeni, idemo jedan iza drugoga, negdje je bilo potrebno i na sve četiri, pazimo jedni na udruge… i dalje veseli i dalje lijepi .

Kad smo se spustili sa grebena i naišli na zeleniji dio, odnosno šumu, tu se odlučilo obaviti dio vježbe, no naglo je zahladilo. Bartol je pokazao spuštanje niz kosinu i pojedinačno smo svi to isprobali , a zatim je Frane demonstrirao na Anji kako provjeriti, odnosno uvidjeti gdje se žrtva ozlijedila, ali to smo sve nekako požurili jer je počela ledara. Bartol je krenuo prije svih još dok je Frane držao svoj dio vježbe, međutim nitko se nije pitao zašto. Emilija je dopustila da mi krenemo prije nje što je sad čudno, ali tada nije bilo jer smo jedva čekali da se počnemo kretati…..brrrrrrrr.

Izašli smo iz šume na put i nakon par metara čuli smo kako netko jauče te ugledali ranac na cesti…da ste to vidjeli! Bartol je simulirao svoj pad, slomio je ruku, pijan je i bunca svašta. Organizacija je bila na vrhuncu. Dalibor je odmah svezao upletenu osmicu oko stabla na vrhu puta, dok se Ante pripremao da se spusti. Improvizirani pojas od zamke i karabiner spojen sa polulađarcem i spust prema ozlijeđenom. U međuvremenu, neki su se već spustili do njega i postavili pitanja koja su potrebna te počeli sa saniranjem rana, krv na glavi i mobilizacija ruke. Sada je pojas trebalo namjestiti na ozlijeđenog kako bi ga mogli vuči vani, ali konop je bio kratak. Netko iz grupe se sjetio da zamke koje imamo produže konop, „dvostruki križni na tegza“, i počelo je sa izvlačenjem. Svi smo vukli i pomogli da osoba kojoj je potrebna pomoć uspješno izađe na put kako bi netko došao i prevezao je do doktora. Naravno, poslije su nam rekli gdje smo falili, ali kad pogledate u globalu, bili smo super.

Nakon uzbuđenja, šetnje, vježbi, zime i već pomalo gladi stigli smo nazad do kuće. Odmah je počela organizacija kuhanja gulaša. Ovaj je put Martina bila „šef kuhinje“, sa mnogobrojnim pomagačima koji su isjekli, ne znam koliko kila krumpira, mrkve, kapule i peršina. Nešto se i prigrizlo prije toga, presvuklo, neki su se čak i otuširali, divote…počela je žurka.

Imali smo tri flora. Kuhinja, dnevni gdje se pijuckalo i pričalo te treći flor DJ Dali. Kako je vrijeme odmicalo iliti kako je veselje bilo sve veće, dnevni je postao karaoke bar, dok je DJ Dali imao svoje vjerne poklonike cijelu noć. Uglavnom, sva tri flora su bila aktivna do trenutka dok gulaš nije bio gotov. Svi su pohvalili Martinino, ali i umijeće drugih koji su joj pomogli te se nastavilo do ranih jutarnjih sati sa veselicom. Pjevanjem, sviranjem, plesom, a neki su čak i pročistili sve čakre ( tako su mi rekliJ).

Uspjeli smo se naspavati (neki manje, neki više J), ali ujutro se nastavilo u istom tonu. Smijeh i veselje do momenta dok Emilija nije rekla da su opet vježbe, šala E. Moram reći da smo sad stvarno naučili čvorove te razne načine spašavanja odnosno snalaženja u teškim situacijama, koje se nadam neće trebati nikome.

P.S. Veliki pozdrav Mišlovu, brzo nam ozdravi!!!

Građeno na HTML5 i CSS3 | Copyright © 2013 PD Paklenica  |   izrada: www.meridies.hr