Izvještaj sa speleološke akcije 'Mjesečeve livade'

 

 

9. i 10. svibnja 2009. godine  članovi S.O. LIBURNIJE,  P.D. PAKLENICA izvršili su u predjelu Južnog Velebita poznatijeg kao 'Kamena galerija' istraživačku akciju sa svojih  7 članova: Luka Lisica, Hrvoje Čizmek, Ivan Huljev, Krešimir Samodol, Ljubo Majica, Livio Kotlar i Predrag Kurtin - Bodul. Voditelj akcije bio je Livio Kotlar.

 

Speleološki objekt  'Mjesečeve livade' prvi put je pronađen 2000. godine kada je ovo područje rekognoscirala ekipa S.O. Liburnija. Tada su Predrag Kurtin, zvani Bodul, i Marijan Buzov  pronašli manji otvor u stijeni iza kojeg se skrivao ovaj veoma zanimljiv i lijep spiljski objekt.

Tadašnjim istraživanjem savladane su dvije manje vertikale, 30 i 10 metara, kojima se došlo do kote 50 metara, te se nakon uspinjanja  strmim zemljanim kanalom došlo do dvorane gdje su zaključili da objekt završava i da je izuzetne speleomorfološke ljepote. Prvi prizor otkrivene dvorane, koji im je po kasnijim prepričavanjima oduzeo dah, tražio je i neku usporedbu pa je tako dvorana dobila ime Mjesečeve livade. Objekt je površno izmjerio Predrag Kurtin, ali papir sa zapisanim mjerama naknadno se izgubio. Tako je ovaj objekt ostao samo u uspomeni prepričavanja kad bi se otkrio neki drugi  kojeg krase sige u pozamašnoj količini.

Prelaskom na metode istraživanja, istraži i dokumentiraj, došlo se do toga da u arhivi odsjeka nema ni jednog objekta na području Ljubotič – Stap, predjela na kojem se uvijek rado planinarilo, penjalo i spiljarilo. Nedostaju podaci od najmanje 10 objekata oko Stapa, a nema mnogo ni podataka za predjele Veliko i Malo Rujno, Bojinac i Zavrata.

Zimi 2007. Tvrtko Dražina i Livio Kotlar po završetku speleološke škole usmjeravaju tri akcije na području Ljubotić – Stap kako bi se već istraživane objekte dokumentiralo. Tom prilikom istraženo je šest jama od kojih je svaka iznova topografski snimljena.  Ali, za svaku akciju slijedilo je Bodulovo negodovanje ''Ne, nije dobro, pa niste bili u Mjesečevim livadama, nju trebate odraditi i vidjeti što se tamo skriva'' . Tako je nastao interes i postavljen je cilj, planiranje akcije 'Mjesečeve livade' 2009.

 

U siječnju 2009. mala ekipa SOL-a  krenula je preko Velikog i Malog Rujna te Račabuše, do Kamene galerije noseći sve potrebno da se objekt posjeti i dokumentira.

Problem lociranja ukazao se kao kamen spoticanja, a spoticalo se po ljutom kršu kakav se pruža u ovom području. Usmeni  Bodulov opis bio je jedini putokaz, a pokazao se nedovoljnim. Uskoro je traženje prekinuto, a malo dnevnog svijetla trebalo je biti dostatno da se dohvatimo planinarske staze i pravca noćenja put Račabuše. Utjeha  je bila, dobar kondicioni trening.

Novi pokušaj u svibnju. Na vrijeme najavljena akcija, ljudi dovoljno. Ovaj put fali samo dobra rasvjeta za kameru. A to i nije nešto ako se uzmu u obzir svi dosadašnji rezultati.

Kao i uvijek pomnoži sa dva i dobiješ vrijeme potrebno da nešto ostvariš. Kasni se. Iskrcavamo opremu iz vozila, kod  crkve na Velikom Rujnu, dalje tabanamo 8 km do Kamene galerije, školarci se peku, a planinari uživaju. Vrag odnio prišu. Na Račabuši se ekipa popunjava sa Ljubom i Lukom koji su noćili na Zavrati. Kašnjenje od dva sata prelazi na tri i konstantno raste pa se  kalkulira rezervna varijanta. Koliba na Stapu otpada. Padaju prijedlozi – ostavimo to za sutra – ali, ne damo se pokolebati, prvo jama pa onda klopa, spavanje itd.

Bodul gađa ulaz isprve, falili smo 50 metara zadnji put. Kratki dogovor oko podjele obveza i ulazimo.

Jednostavan spiljski ulaz nalazi se na sjevernoj strani Runjave glavice, (kote 'Kamene galerije'') na mjestu gdje su sjeverne stijene blago položene, pošumljene i završavaju u šumskom  usijeku, do sedla i grebena koji dalje nastavlja u pravcu sjeverozapada, na karti toponim – Jančijeva kosica. Uz rub šume južno u 10 metara visokom i 50 metara širokom vijencu stijena lako se uoči špiljski ulaz , 30 metara dalje je drugi manji. Prvi je poslužio za bivak, a drugi manji je 'onaj pravi'. Ulazak nam najavljuje zavijanje vuka u daljini, a prvi izlazak  kasnije, povečerje i noć, huk sove. Prava 'čudna šuma, kod Kamene galerije'.

Ulaz prekriva debeli sloj lišća i humusa do debljine oko  2 metra koji se pruža unutar špilje  5 metara, ovdje se pružanje kanala mijenja i ima gotovo stalan smjer do dna prve vertikale. U početku uglavnom  kršjem prekriveno tlo  već na 20-tom metru prelazi u sigovinu,  a plafonom vijugava crta vodi usjek koji presjekom podsjeća na obrnuti V. Kanal se do prve vertikale širi na 11 metara  i ponire 30 metara dubine  preko velikog saljeva ili sigastog slapa. Mogli bi ga okarakterizirati i kao zasiganu stijenu, a tijekom  spuštanja  primjećuju se velike razlike u debljini sloja i  raznovrsnosti   kalcitnih nanosa.  Do samog dna prve vertikale uočavaju se razlike u suprotnim stranama kanala kao da se radi o različitim vrstama stijena. Dno prve vertikale i dvorane križanja tvore odlomljeni  blokovi stijena, sitno kršje i razlomljena  sigovina. Među kršjem i sigovinom mnoštvo je puževih kućica koje su  primječene i u obližnjim  objektima. Hrvoje lovi fotografski špiljsku faunu, a mi crtamo objekt.

Mala vertikala u usijeku dovodi  do prvog jezerca 1, potom se penjanjem kroz kraći kanal ispunjen debelim slojem suhe  zemlje dolazi do dvorane. Spoj kanala i dvoranskog prostora sačinjavaju saljevi i veće zasigane glonđe. Između njih otvara se manja vertikala od 10-tak metara koja nadvisuje i okružuje još jedno jezerce u nivou i pružanju prvog jezerca.

Penjanjem preko saljeva dolazi se na podni nivo dvorane ispunjene niskim, vijugavim  špiljskim kamenicama  od kojih je polovina  ispunjena vodom. Nadvisuje ih u najstrmijem sjevernom dijelu 1 metar i obujma 2 metra izdignuta  kamenica. U suprotnom kraju dvorane širinu do pola oduzima kontrastni saljev čokoladne boje koji zatvara pod sobom treće jezerce (2 x 4 m ) s kalcitnom krunom debljine do pola metra i metar iznad vode.  U južnom  dijelu ovog jezerca po dubini otvara se perspektiva  s mogućnošću napredovanja preronjavanjem. Plafon dvorane visok je i do 35 metara po pukotinama, a na nekim dijelovima ukazuju se mogući pravci napredovanja.

Ono što ovu dvoranu čini posebnom je  prisutstvo gotovo svih spiljskih tvorbi od kamenica, saljeva, heliktita, stalaktita, koraloida, paleta, zavjesa do špijskog mlijeka kako se nama čini  jer pod prstima nalikuje bijelome kremastome siru ili pasti. Nadalje, tu su prekrasni kontrasti boja uzduž čitave dvorane, gdje god osvijetliš. Na dva mjesta magnetna igla ne miruje, a neki kameni fragmenti imaju iznad prosječnu težinu i izrazitu crnu boju.

Provodeći vrijeme u topografskom snimanju, uvidjelo se da ''Mjesečeve livade'' nismo ni blizu dovoljno pregledali koliko ona to zaslužuje. Proklesavati prolaze, nastaviti istraživanje, preroniti, penjati, fotografirati, provući se, biološki i geološki istražiti…sve to nas drugi put čeka.

Za pobliciranje ovog vrijednog objekta i uspješne akcije montiran je video materijal koji je dostupan na WEB speleoposlužitelju http://www.speleologija.he/filmovi pod nazivom mjesečeve livade.

 

Zadar, 24. 05. 2009. godine,

 

 
« Prethodna   Sljedeća »